Hiperpigmentacije - Tamne fleke na koži

Hiperpigmentacije - Tamne fleke na koži
Hiperpigmentacije predstavljaju tamnije promene na koži koje nastaju usled pojačane proizvodnje ili neravnomerne raspodele melanina, pigmenta odgovornog za boju kože. Mogu biti različitog oblika, veličine i intenziteta, a najčešće se javljaju na delovima tela koji su najviše izloženi spoljašnjim uticajima. Najčešće lokalizacije su lice (čelo, obrazi, iznad usana), vrat, dekolte, šake i podlaktice, ali se mogu pojaviti i na leđima ili drugim regijama zahvaćenim upalom ili povredom. Njihova pojava često je povezana sa sunčevim zračenjem, hormonskim promenama, upalnim procesima i genetskom predispozicijom.
Uzroci hiperpigmentacija
Izlaganje suncu bez zaštite
Sunčevo zračenje podstiče pojačanu proizvodnju melanina kao prirodnog zaštitnog mehanizma kože. Međutim, usled dugotrajnog ili prekomernog izlaganja suncu, melanin se neravnomerno taloži u površinskim slojevima kože, što dovodi do pojave tamnih fleka i neujednačenog tena, poznatih kao hiperpigmentacije.
Hormoni
Tokom trudnoće, upotrebe oralne kontracepcije ili usled hormonskog disbalansa dolazi do promena u nivou hormona, pre svega estrogena i progesterona, koji direktno utiču na aktivnost melanocita – ćelija odgovornih za proizvodnju melanina. Povećana hormonska stimulacija čini kožu osetljivijom na spoljašnje faktore, naročito sunčevo zračenje, što može dovesti do pojačane i neravnomerne sinteze melanina. Kao posledica toga javljaju se tamne fleke na koži, najčešće na licu (melazma ili „trudnička maska“), koje mogu potrajati i nakon prestanka hormonskih promena ukoliko se koža adekvatno ne zaštiti i neguje.
Akne, upalni procesi na koži i povrede na koži
Nakon akni, upalnih procesa na koži ili povreda, često dolazi do pojave fleka kao posledice postinflamatorne hiperpigmentacije. Tokom zapaljenskog procesa koža proizvodi povećanu količinu melanina kao odgovor na iritaciju i oštećenje, a melanociti postaju preaktivni u regiji zahvaćenoj upalom. Kada se koža zaceli, višak melanina može ostati taložen u površinskim ili dubljim slojevima kože, što se ispoljava u vidu tamnih tragova ili fleka. Ovaj proces je izraženiji kod neadekvatnog tretiranja akni, češanja ili izlaganja suncu tokom faze oporavka kože.
Genetika
Genetika ima značajnu ulogu u pojavi fleka na koži, jer utiče na broj, raspored i osetljivost melanocita, kao i na način na koji koža reaguje na sunce, hormone i upalne procese. Osobe koje imaju porodičnu sklonost ka hiperpigmentacijama češće razvijaju fleke, naročito u uslovima pojačanog UV zračenja ili hormonskih promena. Tamniji fototipovi kože (III–VI po Fitzpatrickovoj klasifikaciji) skloniji su postinflamatornim hiperpigmentacijama jer njihovi melanociti proizvode više melanina, dok svetliji tipovi kože češće reaguju crvenilom i oštećenjem, ali i dalje mogu razviti fleke usled sunca ili hormona. Boja kože, dakle, ne isključuje pojavu hiperpigmentacija, ali utiče na njihov intenzitet, trajanje i vidljivost.
Agresivni tretmani bez naknadne upotrebe zaštitnog faktora
Agresivni tretmani i upotreba jakih, iritirajućih supstanci u kozmetičkim proizvodima mogu narušiti prirodnu zaštitnu barijeru kože, što često dovodi do pogoršanja ili pojave akni. Preterano isušivanje, hemijski piling visokog intenziteta, alkohol, jaki surfaktanti ili neadekvatna kombinacija aktivnih sastojaka mogu izazvati iritaciju i mikroupalne procese. Kao odgovor na oštećenje, koža pojačano luči sebum kako bi se zaštitila, što dovodi do zapušavanja pora i stvaranja akni. Istovremeno, oslabljena barijera postaje podložnija bakterijama i sporijem oporavku, čime se produžava trajanje upala i povećava rizik od nastanka fleka i ožiljaka.
Vrste hiperpigmentacijskih promena
1. Lentigene (Senilne pege, tzv. Staračke pege i fleke) javljaju se kao posledica fotooštećenja kože, usled prekomernog izlaganju UVB zračenju bez zaštite. Postaju izraženije u starijem životnom dobu i kod žena i kod muškaraca. Lentigene su smeđe ili tamno smeđe boje, a ređe mogu biti i crne.
2. Efelide (pege od sunca) su male tačkaste hiperpigmentacije na licu. Javljaju se najčešće kod plavih i riđih osoba. Nastaju u detinstvu i mogu se postepeno širiti tokom čitavog života.
3. Melazma su stečene hiperpigmentacije. Javljaju se kod žena u trudnoći, mogu nastati usled uzimanja oralne kontracepcije ili usled upotrebe nekih lekova*.
4. Postinflamatorne hiperpigmentacije su fleke nakon lečenja akni. To su fleke tamno braon boje koje se pojavljuju na mestima gde su bile akne. Tekstura kože je očuvana tako da nije u pitanju ožiljak.
5. Poikiloderma Civatte je hronično stanje kože. Karakteriše se kombinacijom hiperpigmentacije, hipopigmentacije, crvenila i vidljivih sitnih krvnih sudova. Koža zahvaćena Poikilodermom Civatte često postaje tanka, sa izraženim promenama u pigmentaciji i blago perutavim izgledom. Iako stanje nije opasno po zdravlje, predstavlja estetski problem. U pitanju su smeđe mrlje, češće se javljalju kod žena srednjeg životnog doba. Mogu se uočiti na lateralnim delovima vrata i predeli dekoltea. Uzrok je prekomerno izlaganje suncu.
Kako solarijum utiče na pojavu fleka?
Solarijum značajno doprinosi pojavi fleka jer emituje visoke doze UVA zračenja, koje prodire dublje u kožu i snažno stimuliše melanocite na pojačanu proizvodnju melanina. Za razliku od prirodnog sunčevog zračenja, izlaganje u solarijumu je često intenzivnije i nekontrolisano, što dovodi do neravnomernog taloženja pigmenta i pojave hiperpigmentacija. Postojeće fleke i neujednačen ten postaju tamniji i izraženiji, dok se nove pigmentne promene lakše formiraju, naročito kod osoba sa svetlijom kožom, hormonskim disbalansom ili sklonošću ka melazmi. Dodatno, solarijum oštećuje kožnu barijeru i ubrzava starenje kože, čime se povećava rizik od trajnih pigmentnih promena koje se kasnije teže uklanjaju.
*Lekovi koji mogu uticati na pojavu fleka
Pojavu hiperpigmentacija mogu izazvati i brojni lekovi, nezavisno od upotrebe oralne kontracepcije, najčešće kroz povećanu osetljivost kože na sunce ili direktan uticaj na melanocite.
Najčešći su:
· Antibiotici, posebno tetraciklini (npr. doksiciklin, minociklin), koji mogu izazvati fototoksične reakcije i tamnjenje kože.
· Nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL), poput ibuprofena i naproksena, koji kod osetljivih osoba mogu doprineti postinflamatornoj hiperpigmentaciji.
· Antiepileptici, kao što su fenitoin i karbamazepin, povezani sa promenama pigmentacije kod dugotrajne terapije.
· Psihijatrijski lekovi, naročito neki antipsihotici i antidepresivi, koji mogu izazvati pigmentne promene usled fotosenzitivnosti.
· Citostatici i hormonska terapija (npr. terapija estrogenima ili antiestrogenima van kontracepcije), koji utiču na metabolizam kože i melanina.
· Antimalarici (hlorokin, hidroksihlorokin), poznati po izazivanju sivkasto-smeđih pigmentacija.
· Amiodaron antiaritmik, koji može dovesti do karakteristične plavičasto-sive pigmentacije na fotoeksponiranim delovima kože.
Kod većine ovih lekova hiperpigmentacije su izraženije na delovima tela izloženim suncu, a adekvatna fotoprotekcija značajno smanjuje rizik od njihove pojave.
Tretman – Kako eliminišemo tamno fleke?
Tretman za fleke obuhvata Vallery kremu protiv fleka, koja je na bazi hidrohinona, po preporuci dermatologa i izrađuje se magistralno u apoteci, što znači da je uvek sveža i prilagođena terapijskoj nameni. Zahvaljujući ciljanoj formulaciji, krema pokazuje brzu i vidljivu efikasnost, a prvi rezultati u vidu posvetljivanja fleka mogu se uočiti već nakon 2–3 nedelje redovne upotrebe. Nakon završenog tretmana, savetuje se kontinuirana i svakodnevna upotreba Vallery UVA/UVB SPF 50+ kreme kako bi se sprečio povratak hiperpigmentacija, uz strogu fotoprotekciju. Takođe, preporuka je da se osoba te godine ne izlaže suncu, jer UV zračenje može ponovo aktivirati melanocite i dovesti do pojave novih fleka.

Autor: magistar farmacije Ljiljana Vujadinović, specijalista farmaceutske tehnologije
Specijalistički rad:
Novi trendovi u formulaciji preparata za depigmentaciju kože. (2002). Univerzitet u Beogradu, Farmaceutski fakultet.






